Anastazija : Iz knjige: "ZVONKI CEDAR RUSKI  - TKO SMO MI" -  V. Megre  - 5 knjiga

Izdavač: Udruga "Amrita" 2006. Rijeka. Prijevod Andreja Varoščić-Austin / www.anastazija.hr / amrita@hi.t-com.hr

Oni koji uspiju shvatiti svoju predodređenost i bit beskonačnosti,
živjet će sretni vječno se preporađajući,
budući da će svojim mislima stvarati sreću koja će vječno trajati“.
                                                                       Anastazija                                                /Na koricama i str. 7/

            Anastaziju su prozvali pustinjakinjom iz tajge, čarobnjakinjom, proročicom, no ona je velika ratnica. Da, da, zamislite samo da je Anastazija velika ratnica sila svjetla!                                 (114) 

Anastazija govori uvijek umiljato i nikada se ne ljuti. Čak i ako se nehotice na nju naljutim, ona se neće ljutiti. Jasno, Anastazija je bitno izmijenila moj život, no izmijenila ga je nabolje. (178)  Gledala me očima koje su zračile srećom i dobrotom, očima koje su se unatoč svemu sjajile od sreće. (180)    Anastazija se uvijek smiješi, jer vjeruje u dobro i stvara samo dobro … Mahnuo sam joj i u sebi progovorio: „Hvala ti, Nastenjka“.  (182)
Prihvatio sam Anastazijinu koncepciju o važnosti čovjeka, o tome da je svaki čovjek voljeno dijete Boga, koje već na Zemlji može postati sretno. Potrebno je samo shvatiti svoju predodređenost.                                                                                                                                 (147)
U Anastazijinim se filozofskim promišljanjima krije velika snaga i mudrost. Ona su od sudbinskog značenja za čovječanstvo! Ona se ostvaruju! … Neka odsad svi znaju da je Stvoritelj svakome sve prvobitno dao, i velika djela Stvoritelja ne treba zaklanjati mrakom, stvorenim postavkama, mrakom izmišljotina da bi se zadovoljio ponos! … Istina postoji od iskona u svačijoj dušiMi upravo živimo u vremenu u kojemu svjedočimo i sudjelujemo u prelijepim događanjima
… Mi smo na pragu novoga tisućljeća i ulazimo u novo doba, u kojem ćemo graditi novu stvarnost.                                                                                                                                          (117)
KNJIGA služi kao notni zapis. Čitatelj izgovara u sebi spontano zvukove dok čita. Na taj način duša prima nizove zvukova koji su skriveni u tekstu u nepromijenjenom, izvornom obliku. Oni sobom nose istinu i iscjeljenje, a duši pružaju nadahnuće.                                                               (132)

            Svatko uvijek postupa u skladu sa svojim filozofskim uvjerenjima. Promjenom filozofskih uvjerenja, mijenjaju se i naši postupci.                                                                                         (118)

               Anastazija samo želi da budemo sretni, i stoga se i svojom molitvom obraća Bogu:

„… A stoljeća što će doći ostvarit će Ti snove! Neka je tako! Jer ja tako želim!
                                             Ja, Tvoja kći, Oče moj, koji si beskrajan!                                          (119)

            Kad je Anastazija govorila u tajgi o Bogu i o stvaranju, činilo mi se da su mi se oči otvorile. Bog mi se prvi put učinio kao Biće, kao osoba koja može osjećati, doživljavati, maštati i stvarati. (148)
Ne vjerujem i nikad neću povjerovati da će naš premudri Otac duhovnošću smatrati samo neprestane razgovore o duhovnosti bez konkretnog djelovanja.                                                       (107)
Duhovnim može nazvati onaj čovjek koji je u stanju nešto poduzimati, nešto što može koristiti cijeloj Zemlji, njemu samome, njegovoj obitelji i njegovim roditeljima, što znači Bogu. Ne može li onaj koji za sebe kaže da je duhovan čovjek učiniti sebe, svoju voljenu ženu, obitelj i djecu sretnima, tada se on samo pretvara i nije istinski duhovan čovjek.                                                                (109)

Vladimire, u uvjetima života u svijetu tehnokracije, ljudska se misao pokorava  okvirima i uvjetovanostima toga svijeta. Svijet tehnokracije može postojati samo pod uvjetom nepostojanja slobodne misli čovjeka. On će tu misao pokoriti i ugušit će energiju ljudske misli.                          (73) 

            Riječi kojima se služi mašta pokreću veliku energiju. Čovjek svojom maštom i svojim mislima stvara sam svoju budućnost. Vladimire, vjeruj mi da će se sve desiti točno tako kako sam ja za nas dvoje predstavila riječima. No želiš li svojim maštanjem sve izmijeniti, možeš izreći druge riječi. Imaš slobodu volje i svaki je čovjek sam stvaratelj svoje sudbine.                                  (182)

           
Pukih slučajnosti nema …bi li želio znati gdje je sada programer koji je zaslužan za programiranje slučajnih događaja koji su ti se dogodili? … Vladimire, taj programer je u tebi samome. On predstavlja tvoje želje. Samo želje i težnje čovjeka mogu uključiti ovaj ili onaj program događaja koji će uslijediti. Takav je zakon Stvoritelja. Niko i nikada, nikakve svemirske energije, ne mogu narušiti taj zakon. - Jer je čovjek gospodar svih energija Svemira! - Čovjek!         (173)

Mnogo toga ovisi o tome koliko je važan cilj, o tome jesu li ti želje u skladu sa svijetlim odnosno mračnim silama, o snazi same želje. Što je cilj konkretniji i namjera svjetlija, bit će privučeno više sila svjetla da bi se želja ispunila. (173)     … dosta svijetlih misli i čiste namjere, kojima se uglavnom možemo suprotstaviti svim bolestima.                                                            (153)

            Vladimire, pred Bogom su svi jednaki i niko se nikome ne bi trebao klanjati. Ja sam samo žena! Ja sam čovjek! … Ti si isto čovjek, koji je proživio život u žurbi i nije uspio razmisliti o tome za što je predodređen … Klanjanje sljedbenika ne znači ljubav. Klanjanjem se u čovjeku gubi snaga njegove misli, jedino njemu svojstvene … Nadolazi novo tisućljeće na Zemlji, u kojemu će Bogovi naseljavati Zemlju - a to su ljudi, koji će svojom osviještenošću moći primiti energiju. (175)

Anastazijin projekt … svaka je obitelj trebala dobiti hektar zemlje na doživotno korištenje, na kojemu bi stvorila svoj komad rodne zemlje … već za nekoliko godina zemlju neće trebati gnojiti razmjestimo li pravilno sadnice na zemljištu … Anastazija kaže da sve što postoji na Zemlji predstavlja materijaliziranu Božju misao te da je Bog sve tako uredio da se čovjek ne treba truditi da bi proizveo hranu. Čovjek bi trebao smo shvatiti misao Stvoritelja i zajedno s Njim stvarati ono što je lijepo.                                                                                                                                     (6, 22)

                 Naš Otac nije stvorio nikakvu patnju i tugu za svoju voljenu djecu. Sve božanske tvorevine su vječne i samodostatne i same se reproduciraju. Sve što živi na Zemlji, od trave jednostavna oblika pa sve do čovjeka, predstavlja harmoničnu cjelinu i sve je vječno. (7) Da bi se to napravilo ne treba biti bogat nego samo treba znati što nam je najvažnije činiti. Možemo li mi odgajati našu djecu kad sami ne razumijemo tako jednostavne stvari? Anastazija je u pravu kad kaže da odgoj počinje tako da počinjemo odgajati sami sebe.                                                                                                      (8)  

            Zameci ove prelijepe budućnosti mogu se vidjeti u djelima ljudi iz seoskih ljetnikovaca „Milijun pari ljudskih ruku je dodirnulo zemlju s ljubavlju. Na svojim malenim zemljištima zemlju su dodirivali s ljubavlju upravo svojim rukama, a ne uređajima. I ona je to osjećala. Osjećala je dodir svake ruke zasebno. Pa je zemlja pronašla u sebi snage da još izdrži.“                                                (18)

Anastazija nije samo prikazala sliku prelijepe budućnosti nego je i pružila dokaze da se to može ostvariti još u naše doba … Anastazija svojim projektom može mnogo toga izmijeniti u svijetu … Rekla je da će to biti zemlje u kojima će ljudi živjeti složno, gdje neće biti pljačke, siromaštva i bolesti. (5)   Domovina je u tebi! Da u tebi! Tamo gdje ti kaže duša, stvori mjesto na Zemlji gdje će biti tvoja vječna domovina!   (176)

JAHAČICA IZ BUDUĆNOSTI … Što je bilo tako osobito lijepo u toj mladoj ženi, majci dvoje djece, što je jurila poljem na vrlo živome rasnom konju? Jest, bila je lijepa, Moglo se osjetiti da joj se energija stapa s krajolikom. Jest, bila je dobra. Ali zašto nitko nije skidao pogleda s nje? Možda ona nje bila samo žena što je na konju jurila poljem? Možda je ona uspjela ostvariti sreću pa će pojuriti sretna kući da bi nahranila dijete nakon što je vidjela voljenog muža? Pa će oni uživati u sreći što im kuca na vrata.                                                                                                                   (81)
Svaka žena to može učiniti otpusti li misli (logos) i prepusti li se osjećajima.                     (181)

            Anastazija živi s malenim djetetom u tajgi i čini se da živi u posve drukčijoj civilizaciji. Od našega društva ništa ne traži: ne treba joj ni policija, ni vojska, ni čuvari koji će je čuvati. Stječe se dojam da se ni njoj ni djetetu ne može ništa loše dogoditi na toj čistini. Razvidno je da mi potječemo iz različitih civilizacija i Anastazija predlaže da uzmemo ono što je u dvjema civilizacijama najbolje. Tako će se promijeniti način života mnogih ljudi na Zemlji i stvorit će se novo sretno ljudsko društvo.                                                                                                                                          (10-11)

…  najiskrenije želim :  budimo stvaratelji prelijepe budućnosti!                     (93)

 

 

Povratak na vrh